Izgubila sam bitku koju vodim sama sa sobom. Divno je živjeti u privatnosti interneta i biti u mogućnosti pisati najdublje misli bez straha od osude. Ni ne sjećam se kad je počelo, kad sam se prvi put pogledala u ogledalo i pomislila da sam debela, da nisam lijepa. Samo znam da sam se sve više gadila sama sebi, provodila noći plačući, te napokon odlučila nešto pokušati. Prestati jesti. Borba, borba koja traje i danas. Hrana je tako lijepa, šarena, mirisna i privlačna. Hrana je tako odvratna, masna, teška i neprivlačna. Hrana je moj vječni saveznik i najgori neprijatelj. Nakon godina odustajanja, prihvaćanja poraza i pokušaja da živim s činjenicom da sam debela, odlučujem tome stati na kraj. U novoj godini okrenuti novi list, prestati jesti. Jer mi to ne treba. Jer me hrana uništava.